Šeće ateist šumom. I divi se:
– Kakva divna stabla!
– Kakve snažne rijeke!
– Kakve prekrasne životinje!
Dok tako šeće uz rijeku, začuje šuškanje u grmlju iza sebe. Okrene se i
ugleda grizlija od 3 metra kako ga napada. Potrči najbrže što može
puteljkom. Pogleda preko ramena, medvjed mu se sve više približava.
Ponovno pogleda preko ramena, a medvjed još bliže. Spotakne se i padne.
Počne se pridizati i ugleda medvjeda kako se nadvio nad njega i podiže
desnu šapu da ga svlada. U tom trenu ateist procvili “O, moj Bože!”
Vrijeme se zaustavi.
Medvjed zastane na mjestu.
šuma umukne.
Obasja ga snažna svjetlost, a s nebesa se začuje glas:
– Negiraš moje postojanje svih ovih godina, učiš druge da ne postojim, a
stvaranje života pripisuješ kozmičkoj slučajnosti. Očekuješ li da ti
pomognem iz ove nevolje? Trebam li te smatrati vjernikom?
Ateist pogleda ravno u svjetlost.
– Bilo bi licemjerno odjednom od Tebe tražiti da me tretiraš kao
kršćanina, no možda bi mogao medvjeda učiniti vjernikom?
– Dobro, reče glas.
Svjetlo se ugasi. Šumom ožive glasovi. A medvjed spusti svoju desnu šapu,
sklopi obje zajedno, pogne glavu i kaže:
– Gospodine, blagoslovi ove darove koje ću primiti od tvog obilja po
Kristu, našemu Gospodinu. Amen.
Jedan odgovor na “Šeće ateist šumom”
Kratke misli prof. Tomislava Ivančića
Ateizam
On postoji samo formalno ali praktični ateizam ne postoji. Ateist itekako čini sve što mu Bog kaže, još i bolje nego vjernik.
On ljubi svoju djecu, ljubi svog bračnog druga, pošteno radi svoj posao,drži se zakonitosti i tako čvrsto stoji s Bogom.
Ne spašava se čovjek kada teoretski zna da postoji Bog i kad formalno s Njim komunicira nego praktično kad je ispravna njegova savjest, svijest, duh. Bog nije formalan, On je srce i zato se srcem može komunicirati s Njim.
(iz predavanja prof. dr. T.Ivančića, I Međunarodni Studij 6 – 11srpnja 2009 g.)