Jedne noći neki je čovjek usnuo san. Sanjao je da hoda plažom s Bogom. Preko neba bljeskale su slike njegova života. Uz svaku sliku primijetio je i dva para otisaka stopala; jedne koje su pripadale njemu, a druge Bogu!
Kada je i posljednja slika njegova života bljesnula pred njim, pogledao je unatrag na otiske u pijesku. Primijetio je da je mnogo puta na stazi njegova života bio samo jedan par otisaka stopala. To se događalo u najgorim i najtežim trenucima u njegovom životu.
To ga je jako mučilo, pa je upitao Boga o tome: “Bože, Ti si rekao da ćeš, kad te jednom odlučim slijediti, hodati uz mene duž cijeloga puta, ali primijetio sam da u vrijeme najtežih dana u mom životu ima samo jedan par otisaka. Ne razumijem zašto, kada sam Te najviše trebao, Ti si me ostavio?”
Bog se nasmiješio i odgovorio: “Moj sine, moje dragocjeno dijete, volim Te i nikada te ne bih ostavio!
Kad si vidio samo jedan par otisaka, to je bilo onda kad sam Te nosio!”