Sveti Ignacije je bio ozbiljno ranjen kad ga je u obrani Pamplone u nogu pogodila topovska kugla. Tijekom dugog vremena oporavka u njegovom domu u Loyoli počeo je čitati dvije knjige: o životu Kristovom i o životima svetaca. Za vrijeme tog čitanja počeo je zamjećivati pokrete Božjeg duha u svom životu i svoje odgovore na njega. Ignacije ovo iskustvo naziva temeljem za ono što će kasnije nazvati razlikovanje duhova. Nakon tog iskustva koje ga potiče na obraćenje dolazi razdoblje od nekoliko mjeseci u spilji u Manrezi u kojem Ignacije proživljava velike kušnje ali i velike utjehe. Upravo ovdje su rođene Duhovne vježbe – Ignacijev duhovni put i duboko iskustvo susreta s Kristom koje je potpuno promijenilo njegov život.
U Duhovnim vježbama Ignacije prepoznaje metodu koja može pomoći drugima da otkriju svoj duhovni put. Duhovne vježbe, nadahnute Evanđeljem koje od vjernika zahtjeva da njihovi čini budu pravedni, upućuju prema svijetu. Ignacije je vjerovao da djela govore mnogo glasnije od riječi. Duhovnost Duhovnih vježbi nudi način kako molitva vodi do aktivnog služenja s ciljem unošenja pravde u svijet ispunjen nepravdom.
Duhovnost svetog Ignacija danas nastavlja mijenjati živote žena i muškaraca koji čeznu za većom slobodom, koji žele dati i primiti ljubav na velikodušniji način – ljubav koja se očituje više kroz djela nego li kroz riječi. Obitelji, zajednice i pojedinci koje u svojoj svakodnevici žive duhovnost i način postupanja Duhovnih vježbi nastoje ostati otvoreni molitvenom razmatranju nad svojim životnim iskustvom koje ih vodi velikodušnijoj i djelotvornijoj službi braći i sestrama oko njih.