MOLITVA U KRŠĆANSKOM ŽIVOTU
2558 “Velika je tajna vjere”. Crkva to ispovijeda u Apostolskom vjerovanju (prvi dio) i slavi u sakramentalnom bogoslužju (drugi dio), da bi život vjernika bio sukladan Kristu u Duhu Svetom na slavu Boga Oca (treći dio). Ta tajna, dakle, zahtijeva da vjernici u nju vjeruju, da je slave i proživljavaju u živu i osobnu odnosu sa živim i istinitim Bogom. Taj odnos je molitva.
ŠTO JE MOLITVA?
Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bačen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kušnji kao i u radosti.
MOLITVA KAO BOŽJI DAR
2559 “Molitva je uzdignuće duše k Bogu ili traženje primjerenih dobara od Boga”. Odakle govorimo moleći? S visine naše oholosti i vlastite volje, ili “iz dubine”(Ps 130,1) ponizna i skrušena srca? Tko se ponizi bit će uzvišen. Poniznost je temelj molitve. “Doista ne znamo što da molimo kako valja ( )” (Rim 8,26). Poniznost je nužno raspoloženje za primanje nezaslužena dara molitve: čovjek je prosjak Božji.
2560 “Kad bi znala dar Božji” (Iv 4,10). Čudo se molitve pokazuje upravo tu, na rubu zdenaca kamo dolazimo tražiti svoju vodu: tu Krist dolazi u susret svakom ljudskom biću, On nas prvi traži i On ište piti. Isus je žedan, njegova molba dolazi iz dubina Boga koji nas želi. Molitva je, znali to mi ili ne, susret Božje i naše žeđi. Bog je žedan da mi budemo žedni njega.
2561 “…ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive”(Iv 4,10). Naša molitva prošnje začudo je odgovor. Odgovor na pritužbu Boga živoga: “Ostavili su mene, Izvor vode žive, te iskopali sebi kladence, kladence
ispucane” (Jr 2,13), odgovor vjere na nezasluženo obećanje spasenja, odgovor ljubavi na žeđ Sina jedinca.
MOLITVA KAO SAVEZ
2562 Odakle dolazi čovjekova molitva? Koji god bio jezik kojim molimo (pokreti i riječi), sav čovjek moli. No, da bi označila mjesto iz kojeg molitva izvire, Pisma ponekad govore o duši ili duhu, najčešće o srcu (više od tisuću puta). Srce je ono koje moli. Ako je daleko od Boga, molitveni je izraz isprazan.
2563 Srce je boravište gdje jesam, gdje stanujem (prema semitskom ili biblijskom izrazu: kamo se “spuštam”.) Ono je naše skriveno središte, nedohvatno našemu razumu i drugima; samo Duh Božji može ga proniknuti i spoznati. Ono je mjesto odluke, u dubini naših duševnih težnji; mjesto istine, u kojem izabiremo život ili smrt; mjesto susreta – budući da smo na sliku Božju, živimo u odnosu: srce je mjesto saveza.
2564 Kršćanska molitva je saveznički odnos Boga i čovjeka u Kristu. Ona je čin Boga i čovjeka; izvire iz Duha Svetoga i iz nas, sva je usmjerena Ocu, u jedinstvu s ljudskom voljom Sina Božjega koji je postao čovjekom.
MOLITVA KAO ZAJEDNIŠTVO
2565 U Novom savezu, molitva je živ odnos djece Božje sa svojim neizmjerno dobrim Ocem, s njegovim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim. Milost Kraljevstva je “jedinstvo cijeloga Presvetoga Trojstva s cijelim duhom”. Molitveni život jest u tome da budemo obično u prisutnosti triput svetoga Boga i u zajedništvu s Njim. To zajedništvo života uvijek je moguće jer smo po krštenju postali jedno biće s Kristom. Molitva je kršćanska ukoliko tvori zajedništvo s Kristom te se širi u Crkvi koja je njegovo Tijelo. Razmjeri su joj širina Kristove ljubavi.
2613 Tri najvažnije prispodobe o molitvi donosi sveti Luka:
Prva je “o bezočnu prijatelju”, i poziva na upornu molitvu: “Kucajte, i otvorit će vam se.” Onomu tko tako moli, Otac će s neba “dati sve što mu je potrebno”, osobito Duha Svetoga u kojemu su svi darovi.
Druga, “o udovici koja dodijava”, usredotočena je na jednu od odlika molitve: moliti treba uvijek i neumorno, strpljivošću vjere. “Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”
Treća prispodoba, “o farizeju i cariniku”, smjera na poniznost srca koje moli. “Bože, milostiv budi meni grešniku”. Tu molitvu Crkva trajno preuzima kao svoju: “Kyrie eleison”. “Gospodine, smiluj se”.
Ukratko
2620 U Novom zavjetu savršen se uzor molitve nalazi u Isusovoj sinovskoj molitvi. Isusova molitva, često u skrovitosti i u tajnosti, sadrži prihvaćanje Očeve volje iz ljubavi sve do križa s punim pouzdanjem da će
biti uslišana.
2621 U svojoj pouci Isus uči učenike da se mole čistim srcem, živom ustrajnom vjerom i sinovskom smjelošću. Opominje ih na budnost i poziva da molbe prikazuju Bogu u njegovo ime. Sam Isus Krist uslišava molitve koje su njemu upućene.
2622 Molitva Djevice Marije, u njezinu “Da” i u njezinu “Veliča”, odlikuje se velikodušnim prinosom svega njezina bića Bogu po vjeri.
Ukratko
2661 Predajom, živim prenošenjem u Crkvi, Duh Sveti uči djecu Božju moliti.
2662 Riječ Božja, Liturgija Crkve, kreposti vjere, ufanja i ljubavi jesu vrelo molitve.
Ukratko
2680 Molitva je poglavito upravljena Ocu; no, upravljena je i Isusu, osobito zazivanjem njegova svetog imena: “Isuse Kriste, Sine Božji, Gospodine, smiluj se nama, grešnicima!”
2681 “Nitko ne može reći: `Gospodin Isus’, osim u Duhu Svetom” (1 Kor 12,3). Crkva nas poziva da zazivamo Duha Svetoga kao unutarnjeg Učitelja kršćanske molitve.
2682 Zbog njezine jedinstvene suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkva voli moliti u zajedništvu s Djevicom Marijom, da s njom veliča velika djela koja je u njoj Bog učinio i da joj povjeri molitve i hvale.
Ukratko
2692 U svojoj je molitvi Crkva, hodočasnica na zemlji, pridružena Crkvi svetih, od kojih traži posredovanje.
2693 Razne kršćanske duhovnosti sudjeluju u živoj molitvenoj predaji i dragocjeni su vodiči za duhovni život.
2694 Kršćanska je obitelj prvo mjesto odgoja za molitvu.
2695 Zaređeni službenici, Bogu posvećeni život, kateheza, molitvene skupine, “duhovno vodstvo” osiguravaju u Crkvi pomoć za molitvu.
2696 Najprikladnija mjesta za molitvu jesu osobni ili obiteljski prostor za molitvu, samostani, hodočasnička svetišta i, nadasve, crkva kao vlastito mjesto liturgijske molitve župne zajednice i povlašteno mjesto euharistijskog klanjanja.
Ukratko
2720 Crkva poziva vjernike na redovitu molitvu: dnevne molitve, Časoslov, nedjeljnu euharistiju i blagdane liturgijske godine.
2721 Kršćanska predaja obuhvaća tri glavna izraza molitvenog života: usmenu molitvu, razmatranje i unutarnju molitvu. Zajedničko im je sabranost srca.
2722 Usmena molitva, zasnovana na jedinstvu tijela i duha u ljudskoj naravi, sjedinjuje tijelo s unutarnjom molitvom srca, po primjeru Krista koji se moli svom Ocu i koji učenike uči Očenaš.
2723 Razmatranje je molitveno traženje koje pokreće misli, maštu, osjećanje, zelje. Cilj mu je vjerom usvojiti razmatrani sadržaj, u suočenju sa zbiljom vlastitog života.
2724 Unutarnja molitva jednostavni je izraz otajstva molitve. Ona je pogled vjere upravljen na Krista, osluškivanje Riječi Božje, šutljiva ljubav. Ona nas sjedinjuje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj nas čini dionicima njegova otajstva.
Ukratko
2752 Molitva pretpostavlja napor i bitku protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki. Molitvena borba neodvojiva je od “duhovne borbe” potrebne da redovito djelujemo po Kristovu Duhu: čovjek moli kako živi, jer živi kako moli.
2753 U molitvenoj borbi moramo se suočiti s pogrešnim shvaćanjima, s raznim mentalitetima i s iskustvom naših neuspjeha. Na te napasti, koje bude sumnju u korist pa i u samu mogućnost molitve, valja odgovoriti s poniznošću, povjerenjem i postojanošću.
2754 Glavne teškoće u molitvenom životu jesu rastresenost i suhoća. Lijek im je u vjeri, obraćenju i budnosti srca.
2755 Dvije česte napasti prijete molitvi: manjak vjere i duhovna lijenost, što je oblik klonuća zbog slabljenja askeze i koji vodi u malodušnost.
2756 Naše sinovsko pouzdanje dolazi u kušnju kad osjetimo da nismo uvijek uslišani. Evanđelje nas poziva da se pitamo je li naša molitva u skladu sa željom Duha.
2757 “Bez prestanka se molite” (1 Sol 5,17). Moliti je uvijek moguće. Štoviše, to je životna potreba. Molitva i kršćanski život neodvojivi su.
2758 Molitva Isusova Časa, s pravom nazvana “svećenička molitva”, sažimlje sav Božji naum stvaranja i spasenja. Ona nadahnjuje velike prošnje Očenaša.