Istorijat župe
Istorija naše župe ujedno je i istorija isusovaca (jezuita) u Beogradu, a ona seže nekoliko stoleća unazad. U doba turske vladavine i borbe s njima isusovci u nekoliko navrata pokušavaju da se nastane u Beogradu. Pater Bartol Kašić s ocem Sinijem osniva ovde humanističku školu, prvu na Balkanu. Kasniji ponovni pokušaji nastanjivanja završava na bojnom polju u blizini grada, gde neki patri ginu pružajući poslednju utehu teškim ranjenicima hrišćanske vojske. Oslobađanje Beograda pod vođsvom Eugena Savojskog donosi novu nadu. I kada se činilo da će moći punim jedrima da se zaplovi na području dušebrižništva i školstva, grad je vraćen Turcima. Austrijanci sami ruše sve što su u međuvremenu podigli, a isusovci ostavljaju crkvu i sve što su sagradili. Iz nje odnose samo Bogorodičinu sliku. Pohranjuju je u isusovačkoj crkvi u Petrovaradinu.
Posle ukidanja reda (1773–1814) isusovci tek 1930. g. ponovo dolaze u Beograd – sada već prestonicu Kraljevine Jugoslavije. Na Novu godinu 1931. započinju dušebrižnički rad u novoutemeljenoj župi Sv. Petra Apostola. Kupili su kuću koju je 1845. g. sagradio Jovan Stejić, lekar kraljevske porodice. Danas je kuća pod zaštitom beogradskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. U dvorištu te kuće 1933. g. grade crkvu prema nacrtu čuvenog zagrebačkog graditelja Jurja Denclera [Denzler].
Godine 1934. u novu crkvu donose iz Petrovaradina baroknu sliku Bogorodice s Detetom, kao jedinu vidljivu uspomenu nasleđenu od beogradskih isusovaca iz stare Družbe. Ta slika, koja je za boravka u Petrovaradinu dobila naziv Bogorodica Beogradska, i danas je predmet posebnog poštovanja.
Malo statistike
Istorijat župe veoma je bogat događajima, kako lepim tako i neugodnim. Možda će nam o tome najbolje posvedočiti neki statistički podaci iz matičnih knjiga. Kada je 1931. g. župa osnovana, bilo je preko 130 krštenja. Taj broj pomalo je rastao do svog vrhunca 1939. i 1940. g., kada je premašio 200. Početkom rata broj krštenja počeo je da se smanjuje, da bi 1981. g. pao na samo sedam krštenja. Od tada se broj krštenja više nije spuštao ispod deset. Godine 1992. popeo se čak na preko 50, od čega su polovinu sačinjavala krštenja odraslih osoba. Broj se od onda opet pomalo spuštao sve do sada, tako da smo prošle godine imali dva krštenja. Tokom čitavog vremena postojanja župe broj sahrana kretao se oko 50 godišnje, ali i on je počeo da opada, tako da poslednje dve godine ne prelazi 20.
Budućnost
Osim misa na hrvatskom/srpskom, imamo i misu na engleskom jeziku. Nekada su bile još na španskom, francuskom, mađarskom i slovenačkom. U kapeli naše župe nedeljom imaju svoje bogoslužje pripadnici anglikanske zajednice u Beogradu. Koncerti ozbiljne muzike bili su ranije brojni u našoj crkvi, sada ih je nešto manje.
No, budući da je naša crkva u čvorištu gradskog i prigradskog saobraćaja, posla ne nedostaje ni danas. Pri tome nam je najveća želja da s ljubavlju služimo narodu kojem nas Bog šalje. A budućnost? Pa upravo takva i samo takva dela – dela ljubavi – i imaju budućnost!
Isusovci