Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 8. veljače 2015.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje evanđelje (Mk 1, 29-39) predstavlja nam Isusa koji, nakon što propovijedao u subotu u sinagogi, liječi mnoge bolesnike. Propovijedati i liječiti: to je glavna Isusova djelatnost u njegovu javnom životu. Propovijedanjem On naviješta kraljevstvo Božje a ozdravljenjima pokazuje da je ono blizu, da je Kraljevstvo Božje među nama.
Nakon što je ušao u kuću Šimuna Petra, Isus ugleda njegovu punicu kako leži u krevetu u ognjici; odmah je uze za ruku, ozdravi je i podiže. Nakon zalaska sunca, kada su ljudi, pošto je bila završila subota, mogli izaći van i dovesti mu bolesne, ozdravlja mnoštvo osoba koje su bolovale od svakojakih bolesti: tjelesnih, duševnih, duhovnih. Isus, koji je došao na zemlju naviještati i ostvariti spasenje cijelog čovjeka i svih ljudi, pokazuje posebnu ljubav prema onima koji su ranjeni u tijelu i duhu: siromašni, grešnici, opsjednuti, bolesni, marginalizirani. On na taj način pokazuje da je liječnik duše i tijela, dobar Samarijanac čovjeka. On je pravi Spasitelj: Isus spašava, Isus liječi, Isus ozdravlja.
Ta stvarnost Kristova ozdravljenja bolesnika nas poziva na razmišljanje o značenju i vrijednosti bolesti. Na to nas poziva i Svjetski dan bolesnika, kojeg ćemo proslaviti u srijedu 11. veljače, na spomen Gospe Lurdske. Blagoslivljam inicijative pokrenute za taj dan, navlastito bdjenje koje će se održati u Rimu 10. veljače navečer. Spomenimo se i predsjednika Papinskog vijeća za pastoral zdravlja mons. Zygmunta Zimowskog, koji je teško bolestan u Poljskoj. Uputimo jednu molitvu za njega, za njegovo zdravlje, jer je on pripremio taj dan i on nas prati svojim trpljenjem u ovome danu. Molitva za mons. Zimowskog.
Kristovo spasenjsko djelo ne iscrpljuje se u njegovoj osobi i njegovu zemaljskom životu; ono se nastavlja po Crkvi, sakramentu Božje ljubavi i nježnosti za ljude. Kada svoje učenike šalje u misiju, Isus im daje dvostruko poslanje: naviještati evanđelje spasenja i ozdravljati bolesne (usp. Mt 10, 7-8). Vjerna tom učenju, Crkva je oduvijek pomaganje bolesnima smatrala sastavnim dijelom svojega poslanja.
“Siromašne i patnike ćete uvijek imati sa sobom”, opominje Isus (usp. Mt 26, 11), i Crkva ih trajno nalazi na svojem putu, promatrajući bolesnike kao povlašteni put za susret s Kristom, za prihvaćanje i služenje Kristu. Liječiti bolesnika, prihvatiti ga, služiti mu znači služiti Kristu: bolesnik je Kristovo tijelo.
To se događa i u našem vremenu kada, usprkos mnogim znanstvenima postignućima, duhovna i tjelesna patnja ljudi pokreće ozbiljna pitanja o značenju bolesti i patnje te o smislu smrti. Radi se o egzistencijalnim pitanjima, na koje pastoralno djelovanje Crkve mora odgovoriti u svjetlu vjere, imajući pred očima Raspetoga, u kojem je objavljeno čitavo spasenjsko otajstvo Boga Oca, koji iz ljubavi prema ljudima nije poštedio svoga Sina (usp. Rim 8, 32). Zbog toga je svatko od nas pozvan pronositi svjetlo Božje Riječi i snagu milosti onima koji pate i onima koji im pomažu – obiteljima, liječnicima, bolničkom osoblju – kako bi se služenje bolesnima uvijek vršilo sa sve većim čovjekoljubljem, velikodušnom predanošću i evanđeoskom ljubavlju, s nježnošću. Crkva majka, po našim rukama, miluje naša trpljenja i liječi naše rane, i to čini majčinskom nježnošću.
Molimo Mariju, Zdravlje bolesnih, da svaka osoba u bolesti može iskusiti, zahvaljujući brižnosti onih koji su uz njih, snagu Božje ljubavi i utjehu njezine majčinske nježnosti.
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboraviti moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!